Sposobnost djeteta da u prvim danima života intenzivno reagira na različite vrste slušnih i umjetničkih podražaja, govori u prilog tome da glazbeni razvoj počinje rođenjem pa čak i ranije, u prenatalnom periodu. Već u tom razdoblju dijete je izloženo glazbenim podražajima, bilo da se radi o majčinom pjevanju ili drugim oblicima glazbe koje u utrobi može percipirati. Nakon rođenja, osim primanja glazbenih podražaja iz okruženja, koje čini pjevanje i sviranje ukućana, drugih članova obitelji ili odgojitelja u ustanovi gdje dijete boravi te glazbe koja do njega dopire preko uređaja masovnih medija, dijete postaje glazbeno aktivno i to od glasovnoga komuniciranja s majkom, imitiranja pjevanja pa sve do spontane dječje pjesme i ritmiziranja predmetima ili instrumentima koji za dijete čine oblik igre ili prate neku igru. Predškolske ustanove svojim su odgojno-obrazovnim područjima usmjerene na cjelovit razvoj djetetove osobnosti. Na taj razvoj bitno utječu kreativne aktivnosti bliske umjetničkom izrazu. Tim se aktivnostima omogućavaju opažajno i doživljajno izražavanje, a utječu i na spoznajni, emocionalni, tjelesni i socijalni status djece. Glazbene aktivnosti ostvaruju se pjevanjem, sviranjem, slušanjem glazbe, izražavanjem i stvaranjem, istraživanjem i pokretom. Na koji se način one provode u praksi i koji su rezultati u razvoju glazbenih vještina djece, ovisi i o kompetencijama odgojitelja. U predškolskoj dobi potrebno je razvijati opažajne i doživljajne elemente koji će voditi prema percepciji umjetničkog te omogućiti izražavanje dojmova na različite načine; govorom, pokretom, crtežom. Predškolskom razdoblje obilježava opažanje koje je svjesnije, a promatranje pažljivije. U tom razdoblju prelazi se od opažanja k promatranju, kao novi stupanj spoznajne aktivnosti, što vodi prema oblikovanju dječjeg mišljenja. Odgojem i obrazovanjem prvobitni osjetilni i intuitivni impulsi prelaze u racionalno-logičke. U završnom dijelu rada naglasila se Suzuki metoda kao jedna od opcija učenja glazbe. Suzuki je postavio načela Suzuki pedagogije i dao važnost podučavanja djece kao na principu učenja materinskog jezika. Također, napravljena je usporedba Suzuki metode s tradicionalnim pedagogijama.