Prijelaz iz dječjeg vrtića u osnovnu školu velik je događaj u dječjem životu. Ono obilježava promjenu u kojoj dijete prolazi različite faze razvoja te u to procesu sazrijeva na kognitivnoj, motoričkoj i socio – emocionalnoj razini. Kako je svaka promjena u životu pojedinca teška jer svi prilikom promjene moramo se prilagoditi na nešto novo, tako i djeci prijelaz u osnovnu školu iz vrtića može biti stresan ako svi sudionici tog procesa ne surađuju. Suradnja odgajatelja i učitelja škole u koju djeca prelazi je ključna ali neizostavni su i stručni suradnici, a ustvari najbitniji su roditelji. Kako bi suradnja prerasla u partnerstvo potrebno je razumjeti svako dijete i obitelj iz koje ono dolazi te im individualno pristupiti. Suradnja odgajatelja, učitelja i stručnih suradnika treba biti potkovana sa svim oblicima dokumentacije. Razlog tome je što učitelji ne poznaju djecu na način koji ih poznaju odgajatelji i sva dokumentacija koja prati dječji razvoj u postignuća je korisna kako bi što bolje upoznali djecu, kako bi oblike rada prilagodili djeci prilikom prijelaza s ciljem što bolje prilagodbe i ostvarenja dječje dobrobiti. U radu će biti prikazani rezultati dvije radionice provedene u okviru projekta Dobrobit djece u prijelaznim životnim periodima: empirijska provjera ekološko-dinamičkog modela. Broj sudionika je bio N=132, a bili su uključeni učitelji, odgajatelji i stručni suradnici dječjih vrtića i osnovnih škola. Rezultati pokazuju što je prilikom prijelaza ključno za odgajatelje i učitelje, te koje su prepreke na koje sudionici procesa nailaze.