U radu se književnoteorijskim pristupom analiziraju terapeutske priče autora: Susan Perrow, Jorgea Bucayja, Gerlinde Ortner, Petre Kapović Vidmar, Maura Lacovicha i drugih, s ciljem detektiranja književnostilskih obilježja ovih priča. Polazi se od teorijskih pristupa dječjoj priči autora: Marijane Hameršak, Dubravke Zime, Karol Visinko, Dubravke Težak, Milana Crnkovića i drugih. Nakon definiranja kriterija analize, u odabranim primjerima terapeutskih priča teži se prepoznati njihova struktura, fabula, likovi, odnos fantastično (čudesno) – realistično itd. Radom se pokušalo odgovoriti na pitanje: pripadaju li i na koji način terapeutske priče korpusu dječje priče kao sastavnom dijelu dječje književnosti odnosno književnosti u cjelini. Analizom odabranih četrnaest terapeutskih priča i dobivenim rezultatima istih, potvrđeno je da terapeutske priče pripadaju korpusu dječje književnosti zbog svojih karakterističnih obilježja. Sve analizirane terapeutske priče u sebi sadrže motive, odnosno fabulu, likove, odnos fantastično (čudesno) – realistično itd. kojima se može potvrditi da su iste sastavni dio dječje književnosti