Uspješno uključivanje djece s teškoćama u redovne odgojno-obrazovne skupine podrazumijeva pozitivan stav odgajatelja prema predškolskom uključivanju djece s teškoćama te kompetentnost odgajatelja za rad u inkluzivnim skupinama. U ovom istraživanju polazi se od pretpostavke da odgajatelji izražavaju spremnost raditi u inkluzivnim skupinama, te da je njihova spremnost povezana sa sociodemografskim značajkama i razinom profesionalnog sagorijevanja. U istraživanju je sudjelovalo 203 odgajatelja s područja tri županije u Republici Hrvatskoj. Korištena je Skala spremnosti odgajatelja za rad u inkluzivnim skupinama i Skala profesionalnog sagorijevanja odgajatelja. Rezultati pokazuju da odgajatelji imaju pozitivan stav prema predškolskom uključivanju i procjenjuju se djelomično kompetentnima raditi u inkluzivnim skupinama. Oni koji su imali pomoć edukacijskog rehabilitatora u radu s djecom s teškoćama imaju pozitivnije stavove prema uključivanju djece s teškoćama u redovne programe i smatraju se kompetentnijima. Nadalje, pozitivan stav odgajatelja prema predškolskom uključivanju povezan je s nižom razinom profesionalne opterećenosti, a viša razina samoprocijenjenih kompetencija za rad u inkluzivnim skupinama s nižom razinom profesionalne opterećenosti, emocionalne iscrpljenosti i višom razinom zadovoljstva profesijom.