Socijalna isključenost je multidimenzionalan koncept koji u svojoj osnovi sadrži neravnopravan odnos sudjelovanja pojedincima u zajednici. Rizik od socijalne isključenosti imaju djeca koja zbog svojih bioloških, ekonomskih, kulturnih, karakteristika obitelji ili drugih karakteristika imaju nižu razinu za sudjelovanje ili dostupnosti resursa u zajednici. Stoga je uloga odgajatelja osigurati prilike za uključivanje u ranom djetinjstvu u pružanju podrške ovoj djeci. Metodom sustavnog pregleda literature analizirano je 14 radova u bazi Scopus na temu socijalne isključenosti kod djece. Teme se istražuju relativno, dominiraju empirijski radovi s kvalitativnim nacrtom. Najviše radova istraženo je u razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i Europe. Više od polovine ključnih riječi odnosi se na čimbenike, a strategije su vrlo malo zastupljene. Ciljevi i rezultati istraživanja ukazuju na učinkovitost provedbe programa u smanjenju rizika od socijalne isključenosti. Obzirom da se radi o periodu od 15 godina relativno je malo radova koji istražuju područje socijalne isključenosti djece rane i predškolske dobi, a tek 8 radova obuhvaća strategije u ranom i predškolskom razdoblju.