U prvih šest godina djetetovog života njegov likovni razvoj veoma je intenzivan. Razvija se brojnim fazama tijekom kojih se djetetove osobine mijenjaju. Obzirom na osobine i osobne preferencije u likovnim se radovima djece može prepoznati kojem likovnom tipu dijete pripada. Likovni tip djeteta može biti uvjetovan likovnim osobinama; uporabom likovno-izražajnih sredstava i osobnim kompetencijama djeteta. Likovnim tehnikama, sredstvima i pomagalima omogućuje se likovno izražavanje djece one se obzirom na područja likovnog rada mogu podijeliti na tehnike plošnog oblikovanja i tehnike prostorno-plastičnog oblikovanja. Tehnike plošnog oblikovanja mogu se podijeliti na crtačke, slikarske i grafičke tehnike. Svaka tehnika ima likovno-tehničko sredstvo i alat kojim se likovni uradak ostvaruje. Likovno izražavanje djece pridonosi razvoju njihovog divergentnog mišljenja odnosno kreativnosti upravo zbog mogućnosti korištenja različitih materijala, tehnika, eksperimentiranja i rješavanja problema. Djeca prirodno posjeduju likovnu kreativnost jer je njihov likovni prikaz izraz prvi put viđenog i izraženog. Kako bi se ta kreativnost što duže zadržala u djetetu bitno je da roditelji i odgajatelji svojim postupcima ne ometaju likovnu kreativnost djece već da ju potiču. Ovim se radom istražuje povezanost likovne tipologije djece predškolske dobi u odnosu na njihov odabir likovno-izražajnih sredstava i pomagala i rezultata dobivenih na testu potencijalne likovne kreativnosti s procjenama roditelja i odgajatelja o likovnoj tipologiji djece s obzirom na likovna sredstva i pomagala. Istraživanje je dio većeg istraživanja potencijalne likovne kreativnosti EPoC testa za kojeg su u travnju i svibnju 2018. godine prikupljeni podaci od sveukupno 105 djece, 105 odgajatelja i 49 roditelja djece koja su sudjelovala u EPoC testu potencijalne likovne kreativnosti. Za potrebe ovog istraživanja korištene su kvalitativna metodologija istraživanja i kvantitativna metodologija istraživanja.