Djeca s problemima u ponašanju vrlo često se pojavljuju u odgojno-obrazovnim skupinama vrtića. Osim u primarnom temeljnom programu rada, djeca s problemima u ponašanju uključuju se i u programe alternativnih programa koji djeluju u Republici Hrvatskoj. Ovisno o pogledu na dijete, osnovnim načelima rada i opremljenosti prostora i materijala, rad odgajatelja alternativnih programa Waldorf i Montessori uvelike se razlikuje od rada odgajatelja primarnog temeljnog programa. Cilj ovog istraživanja je utvrditi uključenost i postupanje s djecom sa problemima u ponašanju u Montessori i Waldorfskim vrtićima. Istraživanje je provedeno na ciljanom uzorku ravnatelja dvaju vrtića koji provode alternativne programe. Oba ravnatelja radila su u odgojno-obrazovnim skupinama, te se susretala sa djecom s problemima u ponašanju. Kao mjerni instrument korišten je intervju sastavljen od 11 pitanja. Rezultati su pokazali kako se djeca s eksternaliziranim problemima u ponašanju učestalije uključuju u odgojno-obrazovne skupine vrtića od djece s internaliziranim problemima u ponašanju, te kako se u Waldorfskom vrtiću prostor i materijali nisu znatno mijenjali, dok su u Montessori vrtiću odgajatelji djeci s problemima u ponašanju odgajatelji prilagođavali prostor i nudili materijale u skladu s njihovim potrebama. Oba ispitanika ističu važnost suradnje s roditeljima i užom djetetovom okolinom, te podršku stručnjaka i svih zaposlenika ustanove. Istraživanje može poslužiti kao temelj za daljnja propitivanja na temu uključenosti djece s problemima u ponašanju u alternativne programe.