Reformama nastalim u školstvu svjedočili smo promjenama u odnosu roditelj i učitelj. U prijašnjem tradicionalnom sustavu, suradnja roditelja i učitelja bila je minimalna i formalna. Uključivala je točno definirane uloge u hijerarhijskom sustavu koje su održavale razinu distance te je svatko održavao svoju ulogu, učitelj u školi, roditelj u obiteljskom domu. Ovakva podjela funkcija oslabila je prijenos znanja, iskustva i vještina između ovih sudionika obrazovnog procesa. Promjenom koncepcija obrazovanja dolazi do transformacije očekivanog odnosa roditelja i učitelja te se škole otvaraju roditeljima na nov način. Roditelji preuzimaju na sebe veću odgovornost prema odgoju djece, iako ne postoji formalno obrazovanje koje bi im osiguralo znanje potrebno za uspješno ostvarenje roditeljske uloge sa svojim djetetom. Ulaskom djeteta u školu učitelji postaju potpora i partner u odgoju i obrazovanju djeteta te dijele svoja znanja s roditeljima, kako bi se ostvarivala učinkovita suradnja. Važan zadatak odgojno- obrazovnih ustanova je osposobiti buduće učitelje za rad s roditeljima kako bi kompetentno osvještavali roditelje o značaju pedagoških kompetencija roditelja u svojim razredima. Budući učitelji tijekom studija stječu potrebna znanja za suradnju s roditeljima na različitim kolegijima i na školskoj praksi. U sklopu diplomskog rada anketnim je upitnikom provedeno istraživanje o zadovoljstvu studenata, treće, četvrte i pete godine Učiteljskog studija Učiteljskog fakulteta u Rijeci, sadržajima u sklopu kolegija usmjerenih na suradnju s roditeljima te ispitani stavovi studenata o spremnosti na suradnju s roditeljima. Prikupljeni podatci moći će poslužiti kao temelj za revidiranje postojećih programa ili osmišljavanje novih predmeta usmjerenih na suradnju s roditeljima.